Ukrcaj i iskrcaj pomoraca, putovanje u druge zemlje i povratak kući sa brodova, danas je relativno lakši nego u vrijeme sa početka pandemije COVID 19, ocijenio je kapetan duge plovidbe Nikola Peranović.
Gostujući u emisiji “032” Radio Kotora, on je kazao da je zadovoljniji i kada je riječ o sprovođenju testiranja, ali i mladim ljudima koji sve više prepoznaju pomorstvo kao profesiju koju, kada se u njoj zaposlite, valja čuvati.
“Danas je sve to manje problematično nego na početku godine i relativno bolje regulisano. Imao sam sreću da se ukrcam sredinom februara na brod, gdje sam proveo šest i po mjeseci. Prošao sam i tzv. testni iskrcaj, odnosno “ako prođe prođe”, a ako ne onda se vrati na brod. U svakom slučaju Covid test za pomorce je donedavno bio problem. Na jednom od sastanaka na inicijativu Unije pomoraca, sa Instituta za javno zdravlje bilo nam je obećano sedam do 10 uzoraka za pomorce na dnevom nivou. Međutim, da bi se to ostvario trebalo bi prvo da pomorac kontaktira nas pa Institut, tako da su se mnogi snalazili direktno. Žao mi je da se većina izložila ogromnom trošku, odlazeći preko granice. PCR testovi su se radili čak i između dva granična prelaza, što je apsurd i ne znam da li je uopšte legalno. Sa druge strane pomorcima je bilo bitno da dobiju to što im treba, da idu na brod i zbrinu porodice. Čini mi se da je uzorkovanje bilo između 400 – 450 EUR. Sada to imate u Crnoj Gori, u Podgorici i Baru, za nekih 80 EUR, o čemu detaljnije možete pročitati na sajtu Unije pomoraca. Bitno da je sada sve uhodano”, kaže Peranović, koji je i član Unije pomoraca Crne Gore.
Kada je riječ o ukrcaju i iskrcaju pomoraca sa brodova, dodaje da je i to sada koliko-toliko lakše, jer su brojne vlade, posebno pomorskih zemalja, shvatile koliki je značaj pomorske privrede uopšte, a posebno u aktuelnoj situaciji.
“Kao što vidite, sve se mijenja iz sedmice u sedmicu. Negdje je danas crvena zona, negdje žuta, negdje zelena… Ipak , otvaraju se koridori. Državnici drugih zemalja su svjesni da su pomorci planetarno ključni za prevoz tereta. Čak 90 % stvari koje koristimo preveze se morem, tako da se i, kada je riječ o ukrcaju-iskrcaju, izašlo u susret. Nema više panike kao prije. Agenti su uhodani i može se reći da sve to sada bolje ide, da zavisi od firme do firme, odnosno od toga gdje su vam ukrcaji. U Evropi ili van nje”, rekao je Peranović.
U svojoj dugogodišnjoj praksi na brodu je često imao prilike da radi sa mladim pomorcima sa ovih prostora, koji uglavnom pokažu kvalitet.
“Lično sam i više nego zadovoljan sa našim mladim pomorcima. Dolaze sa određenim nivom znanja koji bi možda mogao biti bolji. Ipak, imao sam sreću da neke od njih u zadnjih pet-šest godina ocijenim i veoma visoko. Disciplinovani su i kulturni. Znaju gdje idu i da mora da se radi. Nisu imali problema sa alkoholom i nekim drugim stvarima. Spremni su da uče i to je na brodu najvažnije. Psihički su stabilni, nisu “kukali”. Većina bi izdržala i do godinu na brodu”, kaže Peranović.
Zbog ekonomske situacije, koja brojne mlade ljude upućuje na mora i okeane da daleko od kuće zarađuju “hljeb sa sedam kora”, kaže da je došlo do zasićenja tržišta, pa mnogi na ukrcaj čekaju i po nekoliko godina.
“Stvorio se veliki čep kada je riječ o ukrcaju mladih pomoraca, svjesnih da je pomorstvo šansa koju ne smiju da ispuste. Imao sam slučaj da je jedan mladi momak, koji je čekao tri godine na ukrcaj i završio Pomorski fakultet, peti dan tražio da ide kući. Nije bio primorac i vidio je da je na brodu teže nego što je mislio. Smatrao je da ne može izdržati taj tempo. Uhvatile su ga “brze luke”, što danima znači život bez bez spavanja i redovne ishrane, a on je mislio da je na brodu stalno tako i tražio iskrcaj iz Južne Koreje. Poslije je sve ipak prošlo “ok” jer ga je posada smirila i ubijedila da sačeka. Bio je jedan od mnogih kojima smo dali podršku. Poslije mi se javio sa drugog broda”, kazao je kap Peranović.
www.radiokotor.info
