Rano je jutro, 22. april 1850, sunce se još skriva iza ponosnog Lovćena čije litice čuvaju grad Kotor, grad je još sanjiv i ušuškan unutar svojih kamenih zidina.
Usnuli grad, njegove uske ulice i popločane pjace, budi zvuk zvona… Odzvanja školsko zvono iz porte Franjevačkog manastira, pozivajući pet učenika Srednje pomorske škole na njihov prvi čas.
Svanuo je i taj dan kada će viševjekovna privatna školska praksa prerasti u državnu školu, a na osnovu potreba naroda bokeškog da se nauči navigavat kako bi brod sigurno vijađat mogao.
More, jedini put Bokelja u neizvjesnost i avanturu, puno je toga uzelo, ali je mnogo više dalo narodu Boke. Neraskidiva je veza mora i Bokelja, jutra i večeri počinjali bi uz more, budili bi se uz valove i miris mora, odlazili bi na počinak pogleda opčinjenog zalaskom sunca na horizontu.
Dugo su sreske vlasti drevnog Kotora trazile od austrijske vlasti da se otvori pučka škola, da bi 23. septembra 1849. godine car Franc Jozef napisao Ukaz o njenom osnivanju…
Datum je 22. april 2020. opet je rano jutro, a prošlo je 170 godina. I dalje se sunce bori da preskoči Lovćen kako bi ugledalo skoro is ti onaj drevni Kotor…
Na prvi pogled, nije se previše toga promjenilo… ali ipak jeste. Mjenjale su se granice, države, jezik, ljudi i brodovi, mjenjale su se potrebe i mjenjala se na određeni način i ljubav prema moru.
Ono zvono i dalje stoji u porti, ali odavno ne zvoni…zvonila su druga zvona pozivajući mnogobrojne generacije Pomorske škole u raznim zgradama, stavarajući slavne pomorce koji su nosili slavu bokeškog pomorstva širom svijeta.
Sto sedamdeset godina kontinuiteta je tradicija vrijedna velikog respekta u bilo kojoj oblasti čovjekovog stvaralaštva, a posebno u obrazovanju. Ujedno, godine kontinuiteta su izraz i potvrda temeljne čovjekove potrebe kroz vjekove, potrebe koja se praksom iskušavala i dokazivala, donoseći dobrobit za ukupno društvo.
Vođena prekaljenom stručnošću morskih vukova, Škola je uspješno odolijevala izazovima svih vremena, neumorno stvarajući sve više i više stručnih kadrova koji su željno očekivali da ih u praksi oblikuju more i brod. Na svakom moru svijeta, stupajući na sva njegova kopna, naši pomorci su bili istinski ambasadori svoga kraja i države.
Njih preko 10 hiljada prošlo je kroz đačke klupe, razvijajući svoju želju da ovladaju vještinama i znanjima kojima će prkositi morskim čudima, ali ih i istovremeno poštovati i vraćati im se sa velikom ljubavlju.
Bogata sačuvana arhivska građa i školska monografija, svjedoče o vremenu, ljudima, moru i brodovima. Svi oni koji su prošli kroz školske klupe, katedre i zbornice, sa ponosom se odnose na činjenicu da su bili dio najstarije državne srednje škole na Balkanu čije školsko zvono u kontinuitetu zvoni 170 godina.
Škola je nastavila da radi i danas, u uslovima koje diktira pandemija koronavirusa, u uslovima kada se nad čitavim svijetom nadvila sjena brige za očuvanje zdravlja. Učenici/ce i profesori/ce marljivo obavljaju svoje zadatke čvrsti u namjeri da pomognu jedni drugima i da nastave tradiciju čiji su dio, svjesni da su zdravlje i znanje temelji napretka čovječanstva, uvjereni da će uspješno prebroditi i ovaj izazov kao što su njihovi prethodnici uspješno umjeli prebroditi izazove svog vremena.
Sa ponosom podsjećamo na značaj 22. aprila 1850. godine za obrazovanje pomoraca, uz žaljenje što ne možemo Jubilej rada Škole da proslavimo onako kako smo zamislili, zajedno, u školskoj zgradi i na relaciji Perast – Kotor, ali isto tako i uz obećanje da ćemo proslavu Jubileja organizovati po planu i na opštu radost bivših i sadašnjih učenika/ca, zaposlenih/ca i brojnih uzvanika/ca čim se za to stvore uslovi, čim više ne bude opasnosti po opšte zdravlje građana.
Do tada, Srednja pomorska škola šalje pozdrave i podsjeća da je tu i da će još du go voditi računa o dobrobiti zajednice koja u moru i brodovima vidi svoju budućnost.
U Kotoru, 22. aprila 2020.
direktor Veljko Botica, / www.bokanews.com
