Aktuelna pandemija koronavirusa na “hljeb sa sedam kora“ koji zarađuju pomorci dodala je još jednu, možda i najtvrđu.
Pomorci su trenutno sabijeni “između čekića i nakovnja“ i ne zna se kojima je teže – onima koji već mjesecima bez smjene negdje na brodu tuku svjetska mora i okeane, onima koji kod kuće sa sve manje nade očajnički očekuju ukrcaj i time priliku da porodicama obezbijede egistenciju, ili onima sa kruzera koji su u tzv. laid up stanju u nekoliko glavnih svjetskih putničkih luka zbog globalnog sloma turističke industrije koju je sa sobom donio Kovid-19.
U Crnoj Gori ima skoro 7.000 pomoraca.
Ova grana privrede u Crnoj Gori zbog pandemije doživljava velike udarce, tek možda nešto malo manje od turističke i privrede usluga na kojima se bazira naša ekomonija, a koje je Kovid-19 zavio u crno.
“Aktuelna situacije je, blago rečeno, dramatična. Niko od naših agencija za ukrcaj pomoraca već neko vrijeme ne šalje naše ljude na ukrcaj, a oni koji su na brodovima imaju sve manje izglede da će se uskoro vratiti svojim kućama jer su problemi sa repatrijacijom pomoraca i redovnim zamjenama posada na brodovima, ogromni“, kaže za “Vijesti“ kapetan duge plovidbe Janko Milutin iz pomorske agencije „NorMonte“ iz Kotora.
On je ujedno i predsjednik Skupštine Udruženja agencija za posredovanje pri ukrcaju pomoraca iz Crne Gore, a koje je prije nepuna četiri mjeseca osnovano u Kotoru i sa te pozicije ima možda i najbolji uvid u aktuelna ekonomska i kadrovska kretanja u svjetskoj pomorskoj industriji.
“U najtežoj poziciji su oni koji plove na kruzerima, a među njima nisu samo ‘klasični’ pomorci poput nautičara i brodomašinaca, već prvenstveno tzv. bijelo osoblje što radi u tzv. hotelskom dijelu ovih brodova. Zbog pandemije, svjetska kruzing flota je maltene zaustavljena i brodovi su stavljeni u laid-up (raspremu) po svojim matičnim lukama. Brodari nastoje da na svaki način skrešu troškove sa kojima se suočavaju i stoga su značajno smanjili plate članovima posada koje su zadržali na brodovima, odnosno masovno otpuštaju one koji im trenutno, dok su brodovi neaktivni, nisu potrebni. Dodatni problem za naše ljude koji plove na kruzerima je to što ako ostanu bez posla, oni se najčešće ne mogu iskrcati u državi u kojoj se brod nalazi i vratiti se kući jer je većina zemalja uvela vrlo restriktivne režime prelaska svoje granice ili uopšte zabranu putovanja u njih, kao što su to nedavno učinile sve zemlje Evropske unije na rok od 30 dana. Uz to, tu je i globalni poremećaj u avio-saobraćaju zbog kojeg su mnoge države u ovom trenutku praktično nedostupne za sprovođenje u njima, smjena posada na brodovima“, kazao je Milutin. On napominje da je odnedavno svoje granice zatvorio i Dubai koji je takođe jedan od velikih habova svjetske kruzing industrije, a kruzeri italijanske kompanije MSC za koju plovi dosta naših ljudi, povukli su se i stavljeni su u raspremu većinom u lukama Italije.
“Možete misliti kao je tek tim ljudima koji ostaju bez posla, a treba da se iskrcaju u Italiji i nekako domognu Crne Gore“, ističe Milutin, dodajući da zbog toga pomorske agencije preko kojih su se ukrcali naši ljudi, očekuju znatno bolju saradnju sa Vladom i Nacionalnim koordinacionim tijelom (NKT) za borbu protiv zaraznih holesti, nego što je to ona bila do sada.
On traži da im iz NKT-a i Vlade koja to organizuje, na vrijeme – makar par dana ranije, jave i obavijeste ih odakle su organizovali avionske letove za povratak naših državljana u Crnu Goru, kako bi se brodari za koje su obezbjeđivali posade i agencije, mogli snaći da na neki način do aerodroma sa kojeg polaze avioni “Montenegro erlajnsa”, dobace naše pomorce koji čame u lukama što gravitiraju tim aerodromima.
Prema njegovim riječima, na Vladi i Ministarstvu saobraćaja i pomorstva je i velika odgovornost da u kontaktima sa administracijom EU, pokušaju u što kraćem roku za crnogorske pomorce izdejstvovati da oni dobiju tretman transportnih radnika EU. To im u ovom trenutku, neće toliko značiti u smislu zaposlenja i odlaska na brodove velikih i afirmisanih kompanija, ali će im i te kako značiti u predstojećoj “postkoronavirus situaciji“. Brodari će tada radije na svojim plovilima ukrcavati pomorce iz za njih jeftnijih EU država poput Bugarske, Rumunije, Poljske ili baltičkih država, u odnosu na naše koji bi im administrativno-pravno, kao ne-EU transporni radnici, mogli biti problematičniji.
Evropska komisjija je već u ovoj vanrednoj sutuaciji prepoznala transportne radnike iz država EU kao posebno značajne i za njih primjenjuje mekši režim prelazaka granica, pa stoga recimo, neki njemački brodari već u lukama te države ili u Holandiji, rade redovne smjene posada ukrcavajući tamo poljske pomorce.
Zbog aktuelnih problema sa putovanjima i avio-saobraćajem, na brodovima koji trenutno plove, iste posade su već mjesecima, a teško da se u skorije vrijeme mogu nadati smjeni. Neki pomorci su na brodu neprekidno već šest ili osam mjeseci, a ima ih čak koji su probili “magičnu granicu“ od 12 mjeseci neprekidne navigacije. Biti mjesecima na komadu plovećeg čelika sa manje-više istih dvadesetak ljudi, odvojen od porodice i prijatelja, na pomorca ostavlja posljedice i u najnormalnijim uslovima, a kako se to na psihofizičko stanje u vanrednim okolnostima pandemije Kovida-19 odražava, tek ostaje da se vidi.
Dodatni problem je i to što i ono malo vremena kad brod pristane u luci, pomorci sada zbog koronavirusa, najčešće ne mogu izaći u grad i time makar na trenutak “pobjeći“ iz naporne svakodnevice.
Procjenjuje se da je trenutno u svijetu oko 150.000 članova posade sa istekom ugovora o radu, primorano na nastavak rada na komercijalnim brodovima kako bi ispunili zahtjeve vlada raznih država koje su zatvorile svoje granice za putnike, ali još uvijek žele da budu snabdjevene gorivom, hranom i drugom robom koju prevoze brodovi.
Zbog problema sa smjenom posade, jedan od dva broda kompanije Barska plovidba uskoro će, kako saznajemo, neplanirano morati doploviti u Bar, kako bi se tu na licu mjesta obavila zamjena naših pomoraca na tom brodu.
“Poseban problem je repatrijacija pomoraca u ovim okolnostima jer svi oni imaju ugovore o radu sa brodarom za koga plove, a koji podrazumijevaju i obavezu poslodavca da nakon isteka ugovora, o svom trošku obezbijedi povratak pomorca kući. To međutim ne važi u vis maior slučajevima, a aktuelnu pandemiju Kovida-19 brodari upravo doživljavaju i proglašavaju kao višu silu. Stoga oni nakon što zaključe ugovor i isplate pomorca, neće da brinu o tome kako će se on vratiti iz neke svjetske luke do svoje kuće, pa mnogi pomorci zbog toga ostaju na brodu mjesecima i nastavljaju da rade i u vrijeme kad bi trebalo da budu kod svojih porodica i odmaraju se“, objašnjava Milutin.
On posebno brine zbog onoga što će tek uslijediti – globalni pad ekonomije, a sa njime i pomorske industrije kao glavnog vida transporta roba u svijetu.
“Već sada unajmitelji brodova od brodara traže da snize vozarine. Neke kompanije su nas već obavijestile da su zbog toga bile prinuđene da smanje plate u svom administrativnom sektoru, a sljedeći korak je, zna se – smanjenje plata samim pomorcima. Prije petnaest dana izašla je jedna analiza koja pokazuje da se već sada osjeća smanjenje globalnog prometa kontejnera za oko 10 odsto, odnosno da je već sada gubitak od nekih 17 miliona prevezenih kontejnera. Zasada je jedina pozitivna stvar što su pale cijene goriva za brodove, ali to nije ni izbliza dovoljno da ‘pokrije’ sve ove druge pritiske i gubitke brodara po drugim osnovama“, objašnjava kapetan Milutin, dodajući da će ekonomska, pa time i pomorska kriza prourokovana koronavirusom, tek da se pokaže u narednom periodu.
Posade opremljene, malo zaraženih na brodovima
Zbog rizika od zaraze Kovid-19 vurusom, sve kompanije su donijele posebne instrukcije za postupanje svojih posada i opremile ih najnužnijom opremom za samozaštitu i dezinfekciju.
“Takve preventivne mjere brodarima između ostaloga, nalažu i osigurateljske kuće kod kojih su brodovi i posade osigurani, pa stoga su svi oni dobili adekvatne upute, zaštitna i druga sredstva. Stoga je do sada u svijetu i na teretnim brodovima zabilježeno vrlo malo slučajeva obolijevanja od koronavirusa“, kaže Milutin, dodajući da je drugačije stanje i znatno viđe slučajeva zaraze bilo na putničkim brodovima poput drame na kruzeru „Diamond Princess“ u Japanu. Da ima i onih koji pored kompanijskih preporuka, idu još više i dalje u pokušajima da zaštite sebe i svoju posadu od opasnog virusa, pokazuje i primjer kapetana duge plovidbe Petra Brakočevića iz Bara. On zapovijeda megakontejnerašem “MSC Rifaya“ od 19.934 TEU-a koji drži liniju između Kine, odnosno jugoistočne Azije i Evrope. Tokom boravka u kineskim lukama, a kasnije i prilikom porolaska kroz Suecki kanal i ulaska u luke drugih država u kojima je proglašena epidemija Kovida-19, posada kapetana Brakočevića koristi maksimalnu zaštitnu opremu – od kombinezona, preko rukavica, maski i zaštitnih vizira i tako obučeni obavljaju svoje redovne dužnosti na brodu.
“Dobili smo 10-ak cirkulara što od kompanije, Međunarodne pomorske organizacije IMO, agenata, sami sve pratimo, plus još između sebe razmjenjujemo iskustva“, napisao je na Fejsbuku Brakočević, uz fotografije dežurne gvardije na komandnom mostu gorostasnog, 400 metara dugog i 59 metara širokog kontejnerskog broda italijansko-švajcarske kompanije “Mediterranean Shipping Company”.
Sami u problemu, ali pomažu drugima
Iako su u velikim problemima, pomorci, ipak, ne prestaju da iskazuju svoju humanost. Tako je NVO Unija pomoraca Crne Gore iz Kotora koja okuplja pomorce svih struka i profila, sa izbijanjem epidemije koronavirusa u našoj državi pokrenua akciju prikupljanja novčanih priloga.
“S obzirom na aktuelnu zdravstvenu situaciju u čitavom svijetu, a posebno u Crnoj Gori i očekivanom širenju virusne infekcije Kovid-19, pozivamo Vas da svojim humanitarnim doprinosom pomognete skupljanju sredstava koja bi bila upućena kao donacija našeg udruženja ka crnogorskim zdravstvenim institucijama. Vjerujući u humanost svakog člana Unije pomoraca, a kad se uzme u obzir brojnost našeg članstva, sveukupno bi se mogla skupiti veoma značajna donacija, a sa minimalnim uticajem na naš lični budžet“, objavljeno je na sajtu Unije pomoraca, čiji je Upravni odbor dobio i odluku da svakog ko uplati novac u visini godišnje članarine u Uniji ili veći, oslobodi obaveze plaćanja članarine za ovu godinu.
