Član Upravnog odbora Udruženja pomorskih kapetana Crne Gore, Janko Milutin, ocijenio je da je pandemija virusa Covid-19, koja je značajno poremetila tokove pomorske privrede na globalnom nivou, ukazala i na potencijalne trendove u brodogradnji budućnosti, a time i terete koje će prevoziti i kadrove koje bi u skladu sa tim trebalo školovati.
“Takođe, kriza je pokazala i da nemamo organizovan sistem zapošljavanja, odnosno da uopšte ne znamo koliko imamo pomoraca, gdje i na kojim brodovima se nalaze. Ponovo se pokazalo i da velike kompanije lakše podnose tržišne poremećaje, dok manje idu u bankrot”, kazao je kap. Milutin u emisiji “032” Radio Kotora, čije segmente prenosimo u nastavku teksta.
Pomorstvo u okolnostima pandemije
Pandemija COVID – 19 odrazila se negativno na svjetsku privredu. Virus je već dotjerao globalnu ekonomiju do kolapsa, a desetine miliona ljudi je ostalo bez posla. Naravno da nije pošteđeno ni pomorstvo. Prema vašim informacijama, što se trenutno dešava kada je riječ o ovoj važnoj privrednoj grani, čiji segmenti – pomorske kompanije i njihovi brodovi, na razne strane svijeta prevoze hranu, gorivo, sirovine i ostalo što je potrebno čovječanstvu?
Da, u pravu ste. Pandemija Covid-19 je dodatno uzrokovala pad svjetske trgovine odnosno transporta roba morem čime su pogođene luke i brodari.
Zbog poremećaja u potrošačkoj aktivnosti i lancima snadbijevanja najviše je pogođen kontejnerski prevoz, a posebno mega kontejneri koji sa Dalekog istoka poluprazni drže redovne linije sa Sjevernom Evropom ili Amerikom. Ovo je mnoge brodare navelo da ukinu, reduciraju ili promijene linije, a mnogi kontejnerski brodovi, sa minimalnom posadom, su usidreni čekajući zaposlenje.
Pad vozarina i najamnina je bio u prvom polugodištu za brodove rasutih terete.
Prvenstveno zbog pandemije Covid-19 i pada potražnja Kine – koja je glavni kupac svih suvih rasutih roba. Međutim, treba napomenuti da je i prije prije pandemije, BIMCO očekivao da će prosječne vozarine za 2020. pasti u odnosu na prošlu godinu. One su sada, sa ovom pandemijom Corona-19, postale još niži.
Na tankerskom tržištu imamo dvije realnosti.
Potražnja pozitivno utiče na kratkoročni period, jer je raspad saveza OPEC drastično povećao izvoz Saudijske Arabije i istorijski smanjio cijene. Tako imamo da mega-tankeri koji su sada, zbog ovih poremaćaja na tržištu, pretvoreni u plutajuća skladišta, imaju ogromne najamnine.
Dugoročno gledano, pandemija korone uništila je svjetsku potražnju za naftom za 2020. BIMCO očekuje da će se svjetska potrošnja smanjiti 2020. i da će iz godine u godinu padati. Tako će i potražnja za prevozom nafte opadati. Ipak, očekuju se prosječne vozarine ili vozarine malo iznad nivoa rentabilnosti.
Na drugoj strani imamo nedavnu narudžbu katarske nacionalne kompanije koja je u Koreji naručila 100 novi LNG brodova (za prevoz ukapljenih plinova). Ova narudžba nam pokazuje koji sektor transporta se razvija odnosno za koje tehnologije naši mladi pomorci treba da se obrazuju i obučavaju.
Ova kriza ponovo pokazuje da velike kompanije lakše podnose tržišne poremećaje, dok manje idu u bankrot. Ove firme, koje idu u bankrot, preuzimaju banke koje te brodove daju u menadžment velikim kompanijama, pretežno sa Kipra. Tako da imamo situaciju da neke velike menadžment firme i u ovim kriznim vremenima postaju još veće i moćnije.
Svi očekuju da će se u drugoj polovini godine zaustaviti otpuštanja i bankroti, koji neminovno vode u recesiju, i da će živnuti svjetska trgovina.
Da podsjetim vaše slušaoce Navigare necesse est, vivere non est necesse – Ploviti se mora, živjeti nije neophodno.
Povratak i odlazak pomoraca na brodove
Proteklih dana bilo je dosta problema sa povratkom i odlaskom pomoraca na brodove, a ono što ih je posebno uznemirilo, kao i njihove porodice, jesu problemi sa putovanjem do kuće i ka lukama gdje su im brodovi, kao i obaveza i uslovi boravka u karantinu. U isto vrijeme podsjećam da su posade i putnici sa jahti koje dolaze u naše luke, duplo kraće morali biti u izolaciji. Kakva je situacija trenutno?
Svi problemi koje ste naveli, prouzrokovani su pandemijom Covid-19 i mjerama zaštite koje su donijele države. Nije prouzrokovana voljom brodara, zapovjednika broda ili samog pomorca, već je nastala kao čin više sile.
Odgovornost za organizaciju ukrcaja i iskrcaja pomorca, odnosno snošenje troškova ove organizacije, padaju na teret poslodavca. U ovim slučajevima, i pored najbolje volje i želje, brodar nije bio u mogućnosti da organizuje ta putovanja jer su države, svaka za sebe, donosile restriktivne mjere čime su onemogućavale putovanja do broda i sa broda. Treba naglasiti da su i danas, u nekim važnim pomorskim zemljama, na snazi te restriktivne mjere.
Bili smo svjedoci da su na udaru prvo bile posade kruzera koje su se nalazile diljem planete jer je ta flota gotovo potpuno stala. Tako da je brodar koji je vezao ili usidrio kruzer želio da odmah iskrca posadu kako mu ne bi pravili još više troškove.
Na trgovačkim brodovima, koji su nastavili da rade, smjene su bile odgođene do juna, odnosno do očekivanog momenta kada ponovo kreće avio-saobraćaj. Tako da sada počinju smjene pomoraca i sa tih brodova. Ovo odlaganje smjena je pogodilo pomorce koji su trebali biti iskrcani i koji su morali produžavati ugovore o radu. Ta neizvjestnost oko iskrcaja vrlo utiče na psiho-fizičku spremu pomorca pa je bila opravdana bojazan za sigurnost ljudi na brodu. Naravno, ovo je pogodilo, čini se najviše u finansijskom smislu, i pomorce koji su čekali ili još uvijek čekaju na ukrcaj.
Na međunarodnom planu pandemija Covid-19 je pokazala da uloga i mjesto pomorca u sistemu međunarodnog transporta nije dovoljno prepoznata. Na ovu činjenicu su ukazivale sve relevantne međunarodne pomorske organizacije koje su se obraćale državama tražeći da se pomorci tretiraju kao važni transportni radnici i da im se da poseban tretman. Ukazivali su na to da upravo zahvaljujući pomorcima transport roba morem nije stao.
EU je bila prva koja je prepoznala pomorce kao važne transportne radnike pa je preporučila svim zemljama članicama da se pomorcima dodijeli tkz. zeleni koridor, odnosno omogući slobodan tranzit do i sa broda. Zahvaljujući ovoj preporuci Komisije EU našim pomorcima je bilo i danas je omugućeno putovanje. Takođe treba napomenuti da zemlje EU, za razliku od mnogih drugih, nemaju nikakvih dodatnih zahtjeva kao što su PCR testovi, samoizolacija prije putovanja, razna ljekarska uvjerenja i sl.
Na domaćem planu, kada su u pitanju ukrcaji i iskrcaji, Covid-19 je pokazao, između ostalog, da nemamo organizovan sistem zapošljavanja, odnosno da uopšte ne znamo koliko imamo pomoraca, gdje i na kojim brodovima se nalaze. Takođe, pokazalo se koliko je u ovakvim ili sličnim situacijama važna uloga agencija koje posreduju pri zapošljavanju pomoraca.
Što se tiče karantina mislim da su NKT i IJZ dobro i pravovremeno reagovali i da su pomorci u velikoj većini razumjeli te mjere. Takođe, uslovi u karantunu za većinu pomoraca, za koje ja znam, su bili dobri. Onamo gdje nijesu bili dobri, ili su bili popravljeni, ili su pomorci bili raspoređeni u druge objekte.
Ovom prilikom moram da istaknem posebnu zahvalnost Ministarstvu vanjskih poslova odnosno našim diplomatskim predstavništvima i Institutu za javno zdravlje koji su nam mnogo pomogli oko organizacije putovanja pomoraca.
Koordinaciono tijelo za pomorce
Nedavno je oformljeno Koordinaciono tijelo za pomorce. Pojasnite njegovu ulogu i značaj, razlog formiranja, sastav…
Na žalost, za sada nijesam u mogućnosti da vam dam više informacija od onih koje su već saopštene. Ovo iz prostog razloga jer ih ni mi još nijesmo dobili.
Međutim, imajući na umu višegodišnja obraćanja Udruženja kapetana Min. saobraćaja i pomorstva kao i skora javna zajednička obraćanja Udruženja kapetana, Unije pomoraca, Udruženja agencija za posredovanje pri zapošljavanju pomoraca, PF, SPŠ i CZOP Azelea MSP i premijeru a prije pojave Covid-19, očekujemo da će na dnevnom redu biti teme koje se tiču obrazovanja i obuke pomoraca, zapošljavanja pomoraca, izdavanje breveta i pomorskih knjižica, putna i identifikaciona dokumenata pomoraca, zdravstvena dokumenta pomoraca… Iz medija smo saznali da će na dnevnom redu biti i pitanja koja se tiču socijalne i zdravstvene zaštite pomoraca i poreske politike koja se odnosi na oporezivanje zarada pomoraca.
Kako je Udruženje kapetana već odavno upozoravalo da je jedan od velikih problema do sada bio neprepoznavanje potrebe pomoraca od strane nadležnih ministarstava i vrlo loša komunikacija i koordinacija rada između nadležnih ministarstava, to očekujemo da će u ovom Koordinacionom tijelu, pored podpredsjednika Vlade i predstavnika Ministarstva saobraćaja i pomorstva biti i visoki predstavnici Ministarstva obrazovanja, Ministarstva zdravlja, Ministarstva rada i soc. staranja, Ministarstva unutrašnjih poslova i Ministarstva vanjskih poslova. Takođe, pored Udruženja kapetana poziv su dobili i Unija pomoraca i Udruženje agencija pri zapošljavanju pomoraca.
Obzirom na okolnosti, važnost tema i sastava Koordinacionog tijela, očekujemo da će ovo tijelo vrlo brzo početi sa radom.
Mi će mo tokom rada ove komisije izložiti problem koje su poznate javnosti, učestvovati u analizi postojećeg stanja i predložiti sistemska rješenja koja se odnose na unaprijeđenje statusa pomoraca.
Koristim priliku da saopštim našim članovima i ostalim pomorcima da će naše učešće u radu ove komisije biti transparentno.
Rješavanje pravnog statusa pomoraca
Kroz pristupne pregovore Evropskoj Uniji i po Strategiji za razvoj pomorstva 2020. – 2030. pravni status pomoraca se mora riješavati i za očekivati je da svi detalji u najskorije vrijeme budu definisani. Što u osnovi znači rješavanje pravnog statusa pomoraca?
Najkraće rečeno, rješavanje pravnog statusa naših pomoraca je prihvatanje i primjena međunarodnih pomorskih standarda koje su donijele Međunarodna pomorska organizacija, Međunarodna organizacija rada i Međunarodna zdravstvena organizacija. To su i uslovi za prijem u EU, što propisuje i njeno zakonodavstvo.
U proteklom periodu smo značajno zaostajali u prihvatanju ovih standarda, odnosno transponovanju u naš zakonski okvir. Sada je stanje nešto bolje. Ono što ostaje da se značajno unaprijedi je primjena ovih standarda, odnosno naših zakonskih propisa.
Da budem konkretniji, ovdje se radi o zakonskim propisima odnosno obavezama koje smo kao država preuzeli. To su prije svega STCW konvencija ili standardi o obrazovanju i obuci pomoraca i izdavanju ovlašćenja kao, po meni, najvažnija konvencija, a to je MLC 2006 ili Konvencija o radu pomoraca. Zašto je za pomorce najvažnija? Upravo zato jer štiti interese pomoraca, a ne brodovlasnika ili države. Konvencija o radu pomoraca, koju smo ratifikovali sa značajnim zakašnjenjem, se odnosi pored ostalog na zapošljavanje pomoraca kao i na socijalna prava pomoraca.
Takođe, važno je napomenuti, Konvencija o radu pomoraca, za donošenje zakonskih propisa koji se tiču pomoraca, obavezuje našu Vladu na savjetovanje sa organizacijama brodara i pomoraca.
Učešće pomoraca i udruženja u ovom procesu
Kako vidite učešće pomoraca i pomorskih udruženja u procesu rješavanja pravnog statusa pomoraca? Na koji način Udruženje pomorskih kapetana, kao i ostala udruženja, možete uticati da se cijela priča pozitivno završi u korist crnogorskih pomoraca.
Hvala Vam na ovom pitanju na koje se dio odgovara nalazi u Konvenciji o radu pomoraca.
Sva pitanja koja se tiču pravnog statusa pomoraca, ili zakonskih propisa, obavezuju našu Vladu na savjetovanje sa organizacijama brodara i pomoraca. U slučaju da ne postoje te organizacije onda Vlada može sama donositi odluke. Znači, Konvencija prepoznaje organizacije a ne pojedince u tom tripartitnom savjetovanju. Iz ove činjenice proizilazi važnost organizovanja pomoraca ili organizacije pomoraca. Što organizacija pomoraca ima više članova to je jača u zastupanju interesa, odnosno u savjetovanjima ili pregovorima sa Vladom i poslodavcima.
Do danas zakonski propisi, ili dio njih, koji su se odnosili na pomorce je donošen bez istinskog i iskrenog savjetovanja sa organizacijama pomoraca. Otuda pomorci nijesu mogli da vide ili se uvjere da uopšte i postoje neke organizacije pa otuda i njihova bojazan.
Nažalost, uslijed višegodišnjeg i neriješenog statusa pomoraca i svih nepravilnosti koje su se dešavale, ili se i dalje dešavaju, dio pomoraca je stekao utisak da takvo stanje može i dalje da potraje, odnosno da im nikakve organizacije nijesu potrebne.
Naši pomorci žive i rade na brodu sa pomorcima mnogih drugih zemalja. Zato vrlo dobro znaju da u svim tim zemljama postoje sindikati i udruženja, da li i koliko plaćaju porez, na koji način se ukrcavaju, kakvi ugovori o radu im se nude, itd…
Udruženje kapetana je odavno prepoznalo potrebu organizovanja i zajedničkog djelovanja u odbranu zajedničkih ciljeva odnosno primjeni međunarodnih pomorskih standarda. Drago nam je da su to prepoznali i drugi, pa tako danas imamo i Uniju pomoraca i Udruženje agencija koje posreduju pri zapošljavanju pomoraca.
Ovom prilikom pozivam pomorce da se učlane u neku od postojećih organizacija uključujući i Pomorski sindikat transportnih radnika Crne Gore ili, ako hoće, da osnuju nove.
Takođe, pozivam pomorce, koji nijesu članovi postojećih organizacija, da svoje eventualne prijedloge šalju ovim organizacijama.
Uticaj krize na rad Crnogorske i Barske plovidbe
Prema podacima iz medija, državnom budžetu u ovoj godini ukupno nedostaje oko 877,49 miliona eura. Vlada će morati ukupno da se zaduži zbog korona krize za oko 500 miliona, od čega je dio već obezbijeđen. Crnogorska ekonomija u ovoj godini će pasti za 6,8 odsto. Kakva su predviđanja, odnosno na koji način će se sve odraziti na dvije crnogorske pomorske kompanije koje posluju uz vraćanje kredita iz državne kase?
Prvo, moram da kažem da naše kompanije imaju tipove i tonažu brodova za rasuti teret koji su najmanje osjetljivi na tržišna kretanja.
Ipak, kako sada stoji tržište brodskog prostora za ove brodove i kakva su predviđanja za očekivati je da će se iz budžeta i dalje otplaćivati dio za ove kredite. Takođe, ako se ova kriza pogorša i najamnine značajno padnu onda dolaze u pitanje i operativni troškovi ovih brodova. Ovo znači da bi onda trebalo razmišljati i o njihovom vezivanju, umjesto generisanja novih troškova. Nadam se da do toga neće doći.
Očekujemo, da će se u cilju smanjenja troškova tj. budžetske potrošnje, ubrzati spajanje ove dvije kompanije, a kako je to već i bilo najavljeno od strane Vlade.
Problem osoblja na kruzerima
U možda najtežoj poziciji je i priličan broj crnogorskih državljana koji plove na kruzerima. Među njima nisu samo „klasični“ pomorci poput nautičara i brodomašinaca, već prvenstveno “bijelo osoblje”koje radi u hotelskom dijelu ovih brodova.
Ponovo da se vratim na Konvenciju o radu pomoraca koja definiše ko je pomorac.
Pomorac je svaka osoba koja je zaposlena, uzeta u službu ili koja radi u bilo kojem svojstvu na brodu. Dakle, pomorci su i pedikiri, manikiri, frizeri, konobari, muzičari itd.Oni imaju sva prava i obaveze kao i „klasični“ ili „tradicionalni“ pomorci i tu ne bi trebalo da bude bilo kakve diskriminacije. Za razliku od trgovačkih brodova, kruzeri su skoro svaki dan u lici, kruzeri ne “valjaju” kao trgovački, na kruzeru su dostupne mnoge pogodnosti kojih nema na trgovačkim…
Hotelsko osoblje na kruzerima su uglavnom mladi ljudi koji su tu došli većinom zbog brze zarade i njima je to „prolazna stanica“ u životu.
Na trgovačkom brodu dešava se da imamo restrikcije vode, da danima ne radi rashlada ili grijanje, da ostanemo na minimalnim količinama hrane, da nemamo internet, da danima i mjesecima ne kročimo „na kraj“, itd.
Zbog svega toga, za razliku od ovih „mladih“ pomoraca sa kruzera, „tradicionalni“ pomorci su čvršći i spremniji za poziv pomorca, a time i za izazove koje donosi ovo zanimanje.
Kruzing industrija je specifična međunarodna industrija. Zapošljavanje na kruzerima nije u potpunosti sa standardima koje donosi Konvencija o radu pomoraca. Takođe ni u skladu sa našim propisima. To je sada ovom pojavom pandemije Covid-19 postalo, nadamo se, bjelodano samim tim pomorcima i ukupnoji javnosti. Ukratko, pokazalo se da ne postoji organizovan sistem zapošljavanja tih pomoraca na kruzerima, a time i da nijesu zaštićeni i da posledice toga upravo najviše snose oni sami.
Problemi zbog pomoraca u kriminalnim radnjama
Kakva je danas reputacija crnogorskih pomoraca u svijetlu učestalih slučajeva šverca narkotika gdje su pojedini članovi posada iz Crne Gore umiješani u ove kriminalne radnje? Što govore podaci sa terena? Za pretpostaviti je da sve neizostavno problematizuje ukrcaj većine ostalih pomoraca koji samo žele da profesionalno rade svoj osnovni posao, da negativnoutiče na ugovore, ukrcaj mladih pomoraca posebno…
Svaka kriminalna radnja sa drogom naših pomoraca šteti, kako ogromnom broju naših pomoraca koji časno i profesionalno odrađuju ugovore o radu, tako i pomorcima koji traže zaposlenje i onima koji tek treba da počnu svoju karijeru – kadetima.
Svaki veći kriminalni događaj sa drogom je medijski popraćen. Poznate i priznate brodarske kompanije i menadžmenti, pomorske administracije. ali i osiguravajuća društva prate događaje i na osnovu toga donose određene odluke.
Tako, zbog ovih kriminalnih aktivnosti, od skora mnogi brodari traže dodatne provjere za nove candidate, a neki ne žele da sarađuju sa nama, a pogotovo da ulažu u mladi pomorski kadar – kadete.
U tom smislu, odgovornost naših agencija koje posreduju pri zapošljavanju pomoraca se znatno povećala, njihov rad je otežan a i manje su konkurentni u odnosu na druge zemlje. Ovdje moram da kažem da ogroman broj naših pomoraca, koji časno i profesionalno odrađuju svoje ugovore, značajno doprinose popravljanju našeg poljuljanog ugleda.
Naravno, da ćemo i o ovom problemu razgovarati tokom rada Koordinacionog tijela.
